Oktobarske vožnjice

Prođe i oktobar. Pomjeri se sat, slijedi dan je kratak. U 17h mrak, samim tim biciklom se prelazi manje kilometara. Ali ne posustaje se, vozi se i dalje. Boja lišća u šumi je sve ljepša.

Vožnja 1

Ruta na mapi

Do Slatine

Vožnja ove rute do banje Slatina je uobičajena popodnevna ruta “poslije posla”. Uzbrdo od pivare pa spust do banje. Ali, za mene bila nekad! Zašto? Pa iz razloga što to nije više tako miran kraj i ima previše automobila. Posebno dizel koji kada prođu čovjek bi odustao od biciklanja. Ne nedostaje ni novopečeno-estradno-urbanih u svojim novim SUV modelima koji žure.

Kuda dalje?

Od banje vozim u pravcu Klašnica kroz Veliko/Malo Blaško. Divan je ovo kraj i manje je saobraćaja. Niklo je novih kuća od prošli put …

Malo po Klašnicama

U Klašnicama, odmah nakon prelaska mosta, na prvoj raskrsnici, skrećem. Malo da se vozam. Nisam tu nikad bio. Da vidim šta ima. Prolazim ispod autoputa i idem do kraja puta. Samo kuće, doduše lijepo uređene. Spazim jednu stariju gospođu koja ide jednim puteljkom uzbrdo i pitam je da li ovi putevi vode negdje? Ne kaže, ovaj na kom smo. Sledeći lijevo, njime možeš do Laktaša. Super!

Penjem se tim putem par stotina metara uzbrdo, pogled sve ljepši pa odlučim da tu popijem čaj i odmorim.

Nastavljam dalje uzbrdo, ali ne pronađoh put do Laktaša. Napravih otprilike neki krug i vratih se na put kojim sam došao, blizu autoputa.

Nazad kući

Vraćam se kući kroz Trn. Pedalam brzo!

Vožnja 2

Ruta na mapi

Do Ljubačeva

Put vodi uzvodno dolinom Vrbasa. Poslije desetak kilometara kreće uspon koji vodi za Kneževo. Par stotina metara nakon kamenoloma skrećem desno za Ljubačevo. Slijedi još jedan uspon (preko 10%) novim putem. Jedva da pedalam. Zastanem da nadišem. Pogled unazad. Ima se šta vidjeti!

Dolina

Dolazim na visoravan koja pruža pogled na rijetko naseljenu dolinu. Iznad nje je visoko brdo, planina Osmača. Jedno od idealnih mjesta za vikendicu, pa čak i život. Najveća znamenitost je Etno muzej “Ljubačke Doline” (vrijedi posjetiti, obavezno probati hranu).

Ispred muzeja pitam čovjeka gdje vodi put dalje. Kaže nigdje, ali ima vidikovac na oko 2 km prema Krupi na Vrbasu. Samo slijedi put!

Tri puta

Dolazim na raskrnicu gdje se makadamski put račva na tri puta. Preko puta čovjek koga pitam gdje da idem do vidikovca? Kaže desnim do kuća pa pitaj. Pitam ga i za raskrsnicu stotinu metara prije gdje je obilježeno da može za Banja Luku. Kaže možeš slobodno da ideš, dobar je put! I on često ide kad ide u grad.

Livada za čaj

Stižem do poslednje kuće. Pas upozorava da i nisam dobrodošao. Srećem gospođu koja radi u polju i pitam je za vidikovac. Kaže ostavi tu bicikl i samo pravo. Označeno je. Ipak, odustajem jer sam procijenio da nemam vremena. Mrak će. Drugi put. Ali, toliko je divno, da odlazim na livadu da odmorim 15-ak minuta i popijem čaj. Zaboravio sam da imam i smokve. Udišem mirisni planinski vazduh!

Nazad za Banja Luku

Brzo prođe odmor na livadi, i vraćam se kroz šumski put. Vikendica je sve više čim se pojavi asfalt. Izađoh na sredinu velikog uspona kojim sam došao. Nizbrdo, uz Vrbas i brzo sam kući!

Vožnja 3

Ruta na mapi

Do Kola

Odvajanje u Šeheru i pravac uzbrdo. Na polovini je lijep pogled na Vrbas i grad pa zastajem. Put vodi udesno i kao kada se ide s mora, nema pučine. Do prodavnice je zahtjevnije brdo!

Nizbrdo-uzbrdo

Dalje je stalno malo uzbrdo malo nizbrdo. Pa malo više nizbrdo, a onda očekivano više uzbrdo. Stanovnici beru kukuruz, a meni je vrijeme za odmor i šolju čaja iz termos boce. Znači, livada - pogled na manjačke vrhove!

Lutanje kod Subotice

Na raskrsnici samo pravo. Dosta je puteva. Da li ići lijevo, desno ili pravo? Zasad idem asfaltom, a i on prestade. Konsultacija s GPS-om i ne pomaže. Pokazuje da sam kod Subotice (ima i ovdje). Dolazim na neku makadamsku raskrsnicu. Odlučujem se desno i nailazim niže na čovjeka koji tovari neki pijesak. Pitam - kaže samo naprijed. Dobro je.

Kočnice

Put vodi kroz šumu. Opet je asfalt. Kratko. A i opet je ozbiljan uspon. Na vrhu opet više puteva. Tu je i groblje. Ipak treba ići nizbrdo, tj. desno.

Malo na kočnicu - skoro da ne koči. Nije mi svejedno. Diskovi se pregrijali. Na 5 metara klupa ispod hrasta. Sjedi i odmori. Vidi šta je. Pomjerim neki točkić i bolje je.
Vozi kući!

Za Banja Luku

Putem izlazim na ulaz u Bronzani Majdan, mještani bi rekli, “kod džamije”. Tu sam već bio i poznato mi. Magistralni put.
Imam još dva brda da pređem. Stoga nije bilo oklijevanja. Samo pedalanje!